EDIN DŽEKO OTKRIVA AVDI HUSEINOVIĆU KAKO JE PREŽIVIO MASAKR DJECE TOKOM OPSADE SARAJEVA

Popularni fudbalski reprenzetivac Bosne i Hercegovine Edin Džeko, u opkoljenom Sarajevu, zahvaljujući čudnom predosjećaju majke Belme, koja mu nije dozvolila da se igra fudbala s djecom u parku naselja Otoka, 1993.godine preživio je masakr djece koje je ubila granata, dok su se igrala ispred zgrade. Tada je ubijeno nekoliko njegovih drugova iz djetinjstva.

Britanski The Sun objavio je priču o bh. reprezentativcu i ponosu nacije, Edinu Džeki. „To je bilo majčino šesto čulo – njen sin je očajnički htio ići vani i igrati fudbal, ali ona je znala da nešto nije uredu. Prvi put nije dozvolila malenom Edinu Džeki da ide igrati lopte na igralištu u opkoljenom Sarajevu.

Zabrana izlaska i igranja sa prijateljima ga je veoma uznemirila, pa je ostao sjediti u kući sav uplakan.

Nekoliko minuta kasnije, granata je eksplodirala na igralištu ne kojem se obično igrao. Mnogi Edinovi prijatelji su poginuli, ili su teško ranjeni.

Majka Belma je kazala: „Moj dobar predosjećaj spasio je život mog sina.“

Edin Džeko dodaje: “Nekoliko minuta nakon što mi je zabranila da se idem igrati, granata je pala na igralište. Njena intuicija je spasila moj život.“

6-godišnji Edin je bio svjedok najvećeg konflikta u Evropi od Drugog svjetskog rata. Prisustvovao je raspadu svoje zemlje i više od 100.000 poginulih. Džekina porodica je bila jedna od mnogih koje su se iselile kada je Sarajevo uništeno. Džeko kaže: „Bili su to teški dani za sve nas u domovini. Nismo imali mnogo da jedemo. Bio sam uplašen, uvijek smo se morali sakrivati kada je pucalo i kada su granate padale. Moja kuća je uništena, pa smo živjeli kod dede i nene. Čitava porodica je bila zajedno, nas 15-tak u stanu od 35 kvadrata. Bilo je jako teško. Konstantan stres pri saznanju da je neko koga smo poznavali ubijen.

Mnogi igrači su počeli tako što su šutali loptu po ulici. Za mene je to bilo nemoguće. Ali kada je rat završen, bio sam mnogo jači, mentalno.“

Majka Belma dodaje da Edin nije imao djetinjstvo, kao i većina djece njegove generacije. Nije imao nikakav život dok nije napunio 10 godina. Čak i kada je rat završen, opasnost je ostala. Porodica je ostala u Sarajevu, a teren FK Željezničara za koji je Edin igrao, je morao biti deminiran.