ŽUTA FADILA ODŽAKOVIĆ

Tokom velike operacije Vojske Republike Srpske 18.septembra 1992.godine, s ciljem povratka izgubljene kote Orlić na Žuči, kada su u tom pokušaju ispred sebe vodili živi štit sastavljen od stotinjak logoraša Bošnjaka, iz logora smrti u Vogošći, teško je ranjena heronina Fadila Odžaković Žuta, jedna od najhrabrijih žena u odbrani Bosne i Hrecegovine. Bila je žena koja nije osjećala strah. Bila je sanitetlija i borac u Velešičkom bataljonu Armije Republike Bosne i Hercegovine. Namalo prije smrti sa Mitom Kavazovićem je iz okruženja izvukla ranjenog, poznatog harmonikaša Pericu Simonovića.

-Došla je do mene. Zapalila cigaru, povukla nekoliko dimova i ponovo uzela pušku i krenula prema šumi odakle su u isto vrijeme pomiješano odjekivali pucnji i glasovi naših logoraša koje je neprijatelj gurao ispred sebe-sjeća se pukovnik Ibro Dervišević, zamjenik komandanta Envera Šehovića. Desetak boraca Armije RBiH u panici se povlačilo. -Šta je, gdje ćete? Naprijed za mnom. Dušman će nam poklati djecu kad prođe. Zar da ko miševi pustimo da prodru u Sarajevo. Neka prođu kad nas ne bude-derala se Žuta na svoje saborce, hrabreći ih da istraju u borbi. -Već nas je hvatala panika. Neprijatelj je bio prilično desetkovao naše snage, uzeo dobar dio naše teritorije, pa taj prokleti „živi štit“, pomiješali smo se u šumi sa srpskim jedinicama. A, ona žensko. Dere se, hrabri nas i daje nam dodatni moral da krenemo u ključni obračun sa dušmanima. Svi se vraćamo u borbu, a njene riječi „dokrajčimo zlikovce“ odliježu šumom-svjedoči Džemo Smajkan, jedan od velešićkih heroja. Poznati harmonikaš Perica Simonović, koji je bio borac Armije BiH u ovim ključnim pješadijskim borbama je teško ranjen. Žuta je čula za to, probija se kroz jaku neprijateljsku vatru i izvlači ga iz obruča, da ne padne srpskim jedinicama živ u ruke. Nakon što je uspjela Pericu izvući i ukazati mu prvu pomoć, te ga opremiti u bolnicu, vraća se u borbu. Ušla je šumi u okršaj sa petoricom srpskih specijalaca. Pucala je iz automata, bacala bombe... Nisu joj mogli ništa. Čak ih je provocirala pogrdnim riječima. A, onda najednom jaka eksplozija. U prvi mah, Žuta nije ni osjetila da je ranjena još je pucala, ali brzo se na odjeći ukazala krv... Neviđenim požrtvovanjem, saborci je uspjevaju izvuči da tako ranjena ne padne živa u ruke neprijatelju. -Našao sam je kod saniteta. Tražila je samo daj mi kap vode. Mislili smo u prvi mah da nije ozbiljnije ranjena. Molila me je na nosilima da ne damo Orlić i Sarajevo. Umrla je dva dana kasnije u sarajevskoj Državnoj bolnici, 20.septembra 1992.godine - priča Salko Hajdarević, jedan od ratnih komandanata sa Žući. Mada nije bila Sarajka, šeher je neizmjerno zavoljela i poklonila mu najvrjednije-život. Fadila Odžaković Žuta rođena je 1958. godine u selu Potkozarje, na desetom kilometru od Goražda prema Čajniću. Do početka agresije na R BiH bila je zaposlena u Željeznicama BiH na održavanju vozova. Dobitnik je ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ 1993. godine, a 1994. godine odlukom Predsjedništva R BiH posthumno je odlikovana i „Ordenom zlatnog grba sa mačevima“. U borbama za Goražde poginuo je i njen brat Munib. Za vijest o pogibije Fadile Odžaković Žute, njena braća Alija i Hajrudin u Goraždu su čuli putem Radija BiH, kada je, nakon pjesme "Velešićki bataljon", koju su otpjevali Hanka Paldum, Meho Puzić I Omer Livnjak, spiker kazao “da je Žuta herojski poginula u odbrani domovini”.